Hmelj Seme (Humulus lupulus)

Hmelj Seme (Humulus lupulus)

Cena je za pakovanje od 10 semena.

Narodni nazivi: blust — hmel — hmelina — hmeljevina — kudilice — kuk — kuke — melika — melj — meljevina — miljevina.

Hmelj je lepa biljka puzavica koja se masovno proizvodi za pravljenja piva, jer je Hmelj glavni sastojak koji pivu daje onu finu gorčinu i aromu. Ranijih vekova, osim piva Hmelj je bio cenjen i kao sastojak čajeva za žensko zadovoljstvo, kao i prirodnih preparata za smirenje. Hmelj je gorka droga, koja zbog svoje gorčine utiče na rad srca, smiruje ga, na izbacivanje tečnosti i pobudjivanje apetita.

Danas se čaj ili tinktura Hmelja koristi za smirenje, za polnu prenadraženost kod muškaraca ili seksualnu inhibiranost kod žena. Mnogi smatraju da je Hmelj dobar ženski afrodizijak jer podstiče seksualnost kod žena, njihovu opuštenost i uživanje u ljubavnim čarima. Hmelj generalno opušta, pa u tom smislu može i biti od koristi. Vrlo se često nalazi u biljnim formulama koje imaju sedativna svojstva.

Prenosimo vam opis Hmelja i lekovito delovanje iz nemačke knjige Lekovito bilje i njegova upotreba – Rihard Viilforst.

Opis biljke: hmelj je trajna samonikla i vrlo razgranjena biljka penjačica koja se penje po grmlju i drveću 3 do 8 m visoko. Za hmelj u kulturi izgrađuju se posebne armature. Hmelj je dvodomna biljka koja se penjući ovija nadesno. Listovi i izdanci su hrapavi, listovi su s peteljkom, nasuprotni, te tro do pelerokrpasti. Prašnički cvjetovi razvijaju se u visećim metlicama na muškim biljkama, a ženski se cvjetovi razvijaju u resama na ženskim biljkama. Iz ženskih cvjetova  razvijene  sišarke  su  jajastog oblika,  viseće  i  žućkasto-zelene boje.  Unutarnja  površina  ljusaka  nosi žućkaste do crvenkaste žIjezdaste tvorevine koje hmelju daju karakterističan gorak okus. Kulturni oblici hmelja razvijaju se bez oplodnje, tj. vegetativnim putem. Na mjestu sjemena razmnožavaju se žljezdaste dlake pa kod istresanja šišarki ispada žuti prah, nazvan lupulin.

Miris i ukus: šišarke hmelja imaju jak aromatičan miris, u većim količinama gotovo omamljujući. Okus je aromatičan, grize, vrlo je gorak i trpak.

Vrijeme cvatnje: srpanj do rujna, a vrijeme sazrijevanja šišarki u rujnu.

Stanište: divlje rastući hmelj dolazi većinom na obalama ili u blizini rijeka i potoka te se penje po grmlju bjelogoričnih šuma na močvarnim riječnim obalama. Kulturni oblici vole toplije položaje. Danas je poznat čitav niz sorti kulturnih oblika, ali se i kod hmelja već primjećuju pojave degeneracije. Hmelj se mnogo uzgaja u Čehoslovačkoj, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i Americi, a kod nas su glavna uzgojna područja u Sloveniji i Vojvodini. (knjiga iz koje je tekst izašla je 1978.g.) Hmelj se uzgaja već od 8. stoljeća, a prve zabilješke o hmelju potječu od arapskog liječnika Mesue iz sedmog stoljeća n. e. koji je za čišćenje krvi preporučao sirup od hmelja.

Ljekoviti dio biljke: u ožujku i travnju sabiru se mladi izdanci hmelja, koji se mogu uživati kao šparoga, za pripremu salate i dr., a šišarice (Strobili lupuli) za vrijeme berbe u rujnu.

Ljekovite i djelotvorne  tvari: šišarke hmelja, odnosno iz njih istreseno „brašno hmelja“ (Glandulae lupuli-lupulin), sadrži eterično ulje s kariofilenom, nadalje linalol, mircen, razne kiseline, tanin, holin, lupulit i alfa i beta hmeljnu gorku kiselinu. Obje hmeljne kiseline označene su kao humulon i lupulon. Lupulon je važnija ljekovita tvar za liječenje. Brašno hmelja, osim toga vjerojatno sadrži morfinu sličnu bazu i jedan alkaloid. Šišarice, odnosno brašno hmelja, treba čuvati samo u tamnim, dobro zatvorenim staklenim posudama.

Ljekovito djelovanje: šišarke imaju djelovanje kao sredstvo za jačanje što se pripisuje visokom sadržaju gorkih tvari. Šišarke djeluju na pobuđivanje apetita kao i na jačanje želuca i crijeva. Čaj od šišarki preporučuje se kod neuroznih proljeva, neuroznih crijevnih oboljenja, nadutosti i crijevnih grčeva.

Gorke tvari u zajednici s eteričnim uljem kao i još daljnjim nizom ljekovitih tvari djeluju umirujuće na živčani sistem, tjelesni nemir se smanjuje, a isto tako i neurozno ubrzanje bila, a dolazi i do normalizacije do tada povećanog rada srca. Čaj od šišarki hmelja (1 čajna žlica u obliku vrućeg oparka) uklanja sve navedene pojave i time ponovo donosi normalan san. Isto tako se u dalekoj mjeri smanjuje i spolna prenadraženost. Čaj od šišarki, uziman nezaslađen i u gutljajima, a prema potrebi dnevno 1-2 šalice, preporuča se u pubertetu ako je dijete previše zaokupljeno spolnim samozadovoljavanjem (masturbacija) ili ima polucije za vrijeme spavanja.

Djelovanje hmelja na jako izlučivanje mokraće nema samo povoljan utjecaj na smanjenje skupljanja vode u tijelu, to svojstvo izlučivanja ima naravno i ljekoviti utjecaj kod svih oboljenja od gihta i reumatizma. Brašno hmelja, odnosno lupulin pokazuje iste uspjehe, pa se od njega uzima 1/4 g do 1 g, više puta dnevno. Najdjelotvornijim se pokazao kod svih probavnih smetnji hladno pripremljen čaj od šišarki hmelja, naročito ako se pije u gutljajima najmanje 1 sat prije glavnog jela. Topli pripravak je povoljniji za umirujuće djelovanje prije svega kod nesanice i seksualnih uzbuđenja. Prema novijim rezultatima istraživanja hmelj uništava želju za nikotinom pa se preporučuje pušačima.

Daljnje nove spoznaje pokazali su klinički pokusi u pogledu beta hmeljne kiseline – lupulona. Lupulon, naime, djeluje na uništenje tuberkuloznih bacila. Budući da je sadržaj otrova koncentriranog lupulona mali, može se – naravno samo po propisu liječnika i pod njegovom kontrolom – kod tuberkuloznih pojava s uspjehom primijeniti lupulon u želatinoznim kapsulama.

Baktericidno djelovanje u toj ljekovitoj biljci je u svojem anliseptičkom djelovanju gotovo 500 puta tako jako kao poznata karbolna voda. Iako je hmelj punovrijedan kao ljekovita biljka, ipak mogu nastati i negativne posljedice njegovom krivom upotrebom. Kod prekoračenja doza kao i dugotrajnom primjenom može nastati omamljenost u glavi, teškoće u želucu pa čak i pojave klijenuti. Čaj od hmelja nije prikladan kao trajni napitak.

Čajne mješavine:

Čaj za živce: u jednakim dijelovima izmiješaju se šišarke hmelja, cvijet despika (br. 79), listovi matičnjaka (br. 91) i cvijet jaglaca (br. 112). Čaj za umirenje želuca: izmiješaju se 3 dijela šišarki hmelja, 1 dio listova matičnjaka (br. 91),

1 dio biljke kičice (br. 43) i 1 dio cvijeta kamilice (br. 89). Čaj za nesanicu: 3 dijela šišarki hmelja i 2 dijela korijena odoljena (br. 153) – upute za taj čaj navedene su kod odoljena (br. 153).

Priprema tih čajnih mješavina: 1 čajna žlica mješavine za 1 šalicu čaja pripremljenog kao oparak. Pije se prema potrebi 1-2 šalice tokom dana, nezaslađeno i u gutljajima.

Primjena u pučkoj medicini: sok svježe ubranih listova ili izdanaka hmelja znatno pospješuje stolicu, a pospješuje i izlučivanje mokraće, odvodi izlišnu žuč i umiruje bolove maternice. Kod kamena u mjehuru dobro je pariti se uvarkom od izdanka i cvjetova hmelja.

Za reguliranje rada jetre priprema se salata od mladih izdanaka hmelja. Tinktura hmelja, koja se priprema tako da se svježe šišarke stave na močenje u vinsku žestu, preporuča se kod gihta i žutice, a uzima se 3 puta dnevno 5 do 8 kapi. Mladi izdanci hmelja sprečavaju skorbut. U pučkoj medicini se s uspjehom primjenjuje čaj od listova hmelja protiv skorbuta, povećane slezene, u krvnim bolestima i kod dugotrajnih groznica.

Izvana se svježe sabrani i u mužaru stučeni listovi preporučuju kao oblozi za umirenje bolova od reume, gihta, zgnječen ja tkiva i iščašenja.

Sadnja hmelja

Broj biljaka po hektaru zavisi od sortimenta, zemljišta i klimatskih uslova. Vegetacioni prostor po biljci zavisi od međurednog razmaka i rastojanja biljaka u redu.

Za samo jednu godinu hmelj može da naraste do tri metra u visinu. Hmelj bi trebalo saditi u rano proleće 5 centimetara u zemlju i sa razmakom od 8 do 10 centimetara na dobro nađubrenoj podlozi.

Vodite računa da pri rastu svi pupoljci budu uspravni i usmereni nagore. Malčirajte kompostiranim lišćem debljine od 2 do 5 centimetara kako bi zadržali vlažnost. Tokom prve godine zahteva se redovno zalivanje, posebno tokom sušnih perioda, da bi se pospešilo formiranje korena.

Zbog ubrzanog rasta potrebna im je dobra potpora. Ako se odlučite da gajite samo nekoliko loza, najbolje je da napravite mrežu ili žicu gde će ova biljka penjačica moći da pravilno raste i razvija se. Za ozbiljniju proizvodnju potreban je jači i veći sistem koji će biljci pružati potporu.

Pravo vreme za berbu hmelja

Ovo je biljka koja najbolje rađa tek nakon druge godine. Ona sazreva u drugoj polovini avgusta. Plod je spreman za branje kada šišarke dobiju zlatno-crvenu boju, i kada su pune lepljive žute tečnosti, a pod pritiskom prstiju šušte i lepe se za prste.

Ubrane šišarke mogu da se koriste sveže, a mogu i da se suše. Ako odlučite da ih koristite suve, vodite računa da pri sušenju ne izgube vlažnost, a samim tim i ukus. Berba se može obaviti ručno i mašinama.

Čuvanje i nega hmelja nakon branja

Zbog ubrzanog rasta biljka se lako neguje i održava. Postarajte se da je redovno orezujete i otklanjate slabe i oštećene izdanke. Tokom sušnih perioda redovno je zalivajte.

Upotreba hmelja

Hmelj se najviše upotrebljava za pravljenje piva. Međutim, iako se najčešće povezuje sa proizvodnjom piva, hmelj ima i neka lekovita dejstva.

Pored toga što ima antibakterijsko i antiseptičko dejstvo, on deluje umirujuće na nervni sistem i pomaže u otklanjanju nesanice. Zbog te osobine se u nekim zemljama jastuci i dušeci pune hmeljom u bolnicama za nervne bolesti.