
Biljka otporna na hladnoću i mraz

Kaktus indijska smokva je poreklom iz susnijih podrucja Srednje Amerike. Plodovi ovog kaktusa su jestivi i dostizu tezinu od 220 grama. Jedan je od učestalijih kaktusa na Hrvatskoj obali. Podnosi i niske temperature do nekih -10 stepeni
Kaktus indijska smokva je poreklom iz susnijih podrucja Srednje Amerike. Plodovi ovog kaktusa su jestivi i dostizu tezinu od 220 grama. Jedan je od učestalijih kaktusa na Hrvatskoj obali. Podnosi i niske temperature do nekih -10 stepeni Celzijusa. Ovaj kaktus moze da naraste i do 3 metra u visinu. Odlicna biljka za sve koji nemaju puno vremena jer ne zahteva nikakvu posebnu negu. Ovaj kaktus bez problema moze davati plodove I u nasim uslovima.
WIKIPEDIJA:
Opuncija (Opuntia ficus-indica), grmoliki, razgranati kaktus, poreklom je iz Meksika, ali se često može videti kao odomaćena, samonikla vrsta duž jadranske obale. U kontinentalnim područjima gaji se često kao sobna biljka. Ima sočne i ukusne, jestive plodove koji se nazivaju još i indijske smokve.
Latinsko ime roda Opuntia potiče od imena antičkog grčkog grada Opusa (spominje ga Homer u Ilijadi i Pindar u svojim pevanjima). Kod Plinija je naziv možda za jednu vrstu smokve.[2] Ime vrste ficus-indica složenica je od grčkih reči ficus (smokva) i indica (indijski).
Opuncija vodi poreklo iz Meksika, odakle je u 16. veku prenet u Evropu. Odomaćio se na Mediteranu, gde često podivlja iz kulture, pa se samoniklo sreće uz morsku obalu.[4] Danas je raširen u umerenom i tropskom pojasu širom sveta.[1] U hladnijim klimatskim zonama gaji se kao sobna vrsta.[5]
Opuncija je grmoliki kaktus, visine 1−3 m. Stablo je gusto razgranato, a ogranci su eliptični, pljosnati i mesnati. Mogu biti dugi i do 50 cm. Obrasli su sitnim bodljama koje rastu u čupercima na svim delovima biljke. Cvetovi su dvopolni, žuti, prečnika 6−7 cm, sa mnogobrojnim laticama. Razvijaju se uz gornji rub ogranka. Cvetaju od juna do septembra. Oprašuju ih insekti.[5][4]
Plodovi se, u botaničkom smislu, ubrajaju u bobice. Sočni su i krupni, veličine jajeta. Mogu biti crvene, žute ili ljubičaste boje, a kao i cela biljka, obrasli su čupercima bodlji. U plodu ima malo semenki, ili ih nema uopšte. Jestivi su.
Opuncija zahteva veoma dobro drenirano zemljište, najbolje peskovito, blago kisele do neutralne reakcije (pH 6−7,5). Tokom zime zahteva suvo zemljište, dok joj tokom vegetacionog perioda prija umereno vlažno. Zahteva dosta toplote i sunčeve svetlosti, pa joj najviše odgovaraju južne ekspozicije, zaštićene od hladnih zimskih vetrova i kiša. Ne može rasti u hladovini.[5] Otporan je na posolicu, ali izbegava položaje izložene jakoj buri. Na Mediteranu raste na stenama i liticama.[4]
Opuncija se razmnožava semenom i reѕnicama od sočnih, zelenih ogranaka.[5] Smatra se invazivnom vrstom zbog svog lakog razmnožavanja. Otporna je vrsta i smanjuje bioraznolikost drugih biljnih vrsta uz obalu.
U mnogim područjima sa toplom i umerenom klimom opuncija se uzgaja zbog svojih sočnih, slatkih i ukusnih plodova.[5] Ovi plodovi još se nazivaju i indijske smokve. Dobri su za jelo sirovi, ali se od njih mogu spremati i džemovi i mermelade. U nekim zemljama pripremaju se i cvetovi, kao ukusno bareno povrće.[4] Najnovijim naučnim istraživanjima utvrđeno je da su plodovi opuncije obiluju visokim sadržajem vitamina C, a bogati su i vitaminima B1 i B2 i provitaminom A. Imaju znatnu količinu pigmenata i polifenola, a takođe su i važan izvor prehrambenih elemenata kao što su dijetalna vlakna, aminokiseline i minerali. Kaktusov plod, zbog svog nutritivnog sadržaja, odnosno niskog sadržaja masti i ugljenih hidrata, a visokog sadržaja vode i dijetnih vlakana spada u niskoklaorične plodove.[7]
Pri branju i konzumiranju plodova treba paziti na sitne bodlje na kori, koje se mogu zabiti u prste i usta. Zato ih je najbolje brati u rukavicama, a plod prerezati uzdužno i iz njega izvaditi sočni, mesnati deo. Prekomerno konzumiranje plodova opuncije može izazvati dijareju.[6]
Cvet i stablo opuncije deluju kao antispazmolitik i diuretik, pa su se kao takvi koristili u narodnoj medicini. Osim toga stabljike su vezivane oko povređenih ekstremiteta kao mera prve pomođi. Cvetovi su se koristili za smanjenje krvarenja i probleme gastro-intestinalnog trakta, posebno dijareju, kolitis i sindrom nervoznih creva, kao i u lečenju uvećane prostate.[5]
U savremenoj medicini prva istraživanja opuncije započela su ispitivanjem sastava stabljike, a zatim i plodova u pogledu diuretskih efekata. Prve studije su pokazale diuretska i antioksidativna svojstva koja su usko vezana za konzumaciju svježeg ploda. Pozitivni rezultati dokazali su veoma značajan nutricionistički benefit ploda opuncije. Sva otkrivena i dokazana svojstva ukazuju na veliku mogućnost primene ovog ploda kod diuretskih bolesti, antioksidativne zaštite organizma, kao i u očuvanju normalne telesne težine.[7]
Iz stabljika opuncije dobija se jedna vrsta gume, koja se koristi za žvakanje, ili pomešana sa uljem, za izradu sveća. Sok od kuvanih ogranaka je vrlo lepljiv i dodaje se gipsu, kreču i drugim sličnim materijalima kako bi bolje prianjali za zidove.[5] Od semenki se dobija biljno ulje, koje je retko na tržištu zbog visoke cene, a koristi se u kozmetici.[3]
Uputstvo za Sejanje |
|
Razmnožavanje: |
Semenom |
Predtretman: |
0 |
Stratifikacija: |
0 |
Vreme Sejanja: |
Tokom cele godine |
Dubina Sejanja: |
Klija na svetlu ! Samo pospite po površini supstrata + blago pritisnite |
Vrsta Substrata: |
Substrat br.1 |
Sejanje temperatura: |
20-25°C |
Sejanje Lokacija: |
svetlo + držati stalno vlažno ne mokro |
Vreme Klijanja: |
zavisno od uslova 1 - 8 nedelja |
Zalivanje: |
redovno tokom vegetacije |
|
|
Detalji