Sorta iz Japana
Sorta iz Japana
Azuki pasulj (Vigna angularis) jednogodišnja je zeljasta vreža koja pripada rodu Vigna, odnosno porodici bobova (Fabaceae). Kultivisana je vrsta i dosta se uzgaja širom Istočne Azije i Himalaja zbog svojih hranjivih sitnih semenki (prečnika oko 5 mm). Zreli plodovi su najčešće crvene boje, ali postoje i varijante sa belom, crnom,
Azuki pasulj (Vigna angularis) jednogodišnja je zeljasta vreža koja pripada rodu Vigna, odnosno porodici bobova (Fabaceae). Kultivisana je vrsta i dosta se uzgaja širom Istočne Azije i Himalaja zbog svojih hranjivih sitnih semenki (prečnika oko 5 mm). Zreli plodovi su najčešće crvene boje, ali postoje i varijante sa belom, crnom, sivom i drugim nijansama.
Opšteprihvaćeno ime vrste pozajmeljeno je iz japanskog jezika (azuki), dok se u Kini gde se najviše uzgaja naziva „crvenim pasuljem” (odnosno hongdu i čidu).
Poreklo i domestifikacija
Divlji predak današnjeg kultivisanog azukija verovatno je varijetet Vigna angularis var. nipponensis koji je i danas široko rasprostranjen na području cele istočne Azije − Japan, Koreja, Kina, Nepal i Butan.[1] Do specijacije varijeteta angularis i nipponensis verovatno je došlo pre nekih oko 50.000 godina, a na osnovu arheoloških nalaza vreme domestifikacije procenjuje se na period oko 3000. godine pre nove ere.[2][3] Međutim, i dalje je u periodu između 3000. i 2000. pre nove ere azuki bio najrašireniji kao divlja vrsta (zajedno sa sojom). Domestifikacija vrste se intenzivirala tokom bronzanog i gvozdenog doba nakon što su počeli da se upotrebljavaju kompleksnija oruđa za obradu zemlje (posebno plugovi).[4] Tačno mesto domestifikacije nije poznato, ali veruje se da se to desilo negde na severoistoku Azije. Zanimljivo je da kultivisani azuki ima dosta manji ukupan prinos semena u poređenju sa divljim biljkama, ali su semenke znatno krupnije i kvalitetnije, te brže dozrevaju.
Azuki pasulj je, sudeći prema arheološkim nalazima, bio jedna od prvih biljnih vrsta koja se masovnije uzgajala na području Japana.[5] Sorte koje imaju manje semena i veću produkciju biomase danas se uzgajaju kao stočna hrana, odnosno koriste se kao zeleno đubrivo. U japanu je danas registrovano više od 300 različitih sorti azuki pasulja.
Širom Japana i danas rastu brojne korovske forme azukija. Korovske forme azukija razvijale su se na nekoliko načina i uglavnom se razlikuju od divljih prirodnih sorti. Najčešće su nastajale prirodnim mešanjem kultivara i divljih formi, i mogu se koristiti u ishrani.
Uzgoj
Azuki pasulj se danas najviše uzgaja u Kini (na površini od oko 670.000 hektara), Japanu (60.000 ha), Južnoj Koreji (25.000 ha) i na kineskom ostrvu Tajvan (15.000 ha). Pored ovih zemalja azuki se danas u znatnijim količinama uzgaja i u Sjedinjenim Državama, Indiji, Novom Zelandu, Kongu, Angoli i širom Južne Amerike.[6] U Japanu, azuki je posle soje najvažnija leguminoza, a Japan je ujedno i najveći svetski uvoznik ove vrste pasulja.
Optimalne temperature za normalan rast azuki pasulja su između 15 °C i 30 °C, ne podnosi mraz, a za klijanje temperature tla moraju biti iznad 10 °C. Međutim, visoke temperature stimulišu rast vegetativnih delova biljke, što samim tim smanjuje prinos roda. Idealna količina padavina tokom vegetativne sezone varira između 500 i 1.750 mm, a vrsta je otporna na blaže suše.
Opis taksona
Azuki pasulj je jednogodišnja, ređe dvogodišnja biljka visine između 30 i 90 centimetara.
Zahvaljujući vrežama može da se penje u visini, a u odsustvu odgovarajuće potpore raste kao polegla forma. Stabljika je zelene boje i prekrivena sitnim dlačicama.
Koren je vretenast i u dubinu može da naraste od 40 do 50 centimetara.
Listovi su krupni i trodelni, razvijeni na dugačkim petiolama. Ovalnog su oblika, dužine 5−10 cm i širine 5−8 cm. Cvetovi su uglavnom žute boje, papilarni, dok je cvast racemozna i čini je šest do deset zasebnih cvetića.
Plod azuki pasulja je glatkai cilindrična mahuna sa dosta tankim zidovima. Mlada mahuna je zelene boje, a kako dozreva postaje siivkasto-bela. Dužina mahuna varira između 5 i 13 cm, širine oko 0,5 cm. Unutar svake mahune se nalazi od 2 do 14 semenki.
Semenka je glatka i cilindrična, dužine od 5 do 9,1 milimetara, širine 4,0−6,3 mm i debljine od 4,1 do 6 mm. Kako su semenke dosta sitne, oko hiljadu semenki ima težinu između 50 i 200 grama. Boja varira od kestenjaste do plavo-crne, a najčešće su crvenkasti.
Semenke azuki pasulja odlikuju se hipogeičnim klijanjem, a u zavisnosti od uslova seme klija od 7 do 20 dana, što je u poređenju sa drugim vrstama pasulja dosta sporo. U zavisnosti od sorte i od uslova životne sredine, azuki dostiže zrelost nakon 80 do 120 dana od nicanja. Cvetanje traje od 30 do 40 dana.
Gastronomija
Azuki pasulj ima široku upotrebu u kuhinjama zemalja Istočne Azije gde se obično pre upotrebe zaslađuje. Kuvanjem semenki azuki pasulja sa šećerom dobija se azuki pasta („anko”) koja je jedan od najvažnijih sastojaka u kuhinjama ovih zemalja. U gastronomiji se često koriste i klice azuki pasulja.